Onoliko koliko razumemo više svrhu sopstvenog postojanja, utoliko smo spremniji da sa manje stresa primamo uticaje spoljašne sredine i životnih okolnosti.
Upoznajući se sa sopstvenom svrhom, manje ćemo biti reaktivni na većinu spoljnih okolnosti. Na taj način nećemo sebe dovoditi u iskušenja koja će proizvesti ekstremno nezadovoljstvo, strah ili brigu.
Naravno, uvek je lakše biti u poziciji savetodavca ili voditi polemiku, nego biti u središtu zbivanja koja nisu prijatna i zahtevaju odredjena angažovanja koja možda prekoračuju naša znanja ili mogućnosti. Takve stvari se podrazumevaju. No, treba imati u vidu da je ipak, nama ljudima potrebna pomoć u odredjenim okolnostima. Da li će ta pomoć doći u obliku saveta kako sami da sebe postavimo u anti stres poziciju, ili kako da egzaktno rešimo odredjeni problem, to već zavisi od toga kome se obraćamo.
Postoji zlatno pravilo: Što manje ambicija, želja i zahteva – to manje stresa. Medjutim, život uglavnom traži da se razvijamo i napredujemo. To je uglavnom neizvodljivo ako sebe lišimo ispunjavanja želja i ambicija.
Stoga je zlatna sredina, zapravo sticanje životne mudrosti. Životna mudrost nam je naš glavni savetnik i najvežnija anti stres preventiva. Odluka o tome koliko možemo da napredujemo, kakve ćemo korake preduzeti u odredjenim situacijama, zahteva valjanu procenu o sopstvenim sposobnostima.